Niz hodnik su odjekivali užurbani koraci visokih potpetica čiji je pomalo iritantni zvuk odjekivao u mojim ušima i bez gledanja znala sam da je to moja majka. Pokucala je par puta brzo na vrata a zatim ne čekajući odobrenje ušla u sobu, kao po običaju.

-"Lejla kćerko, pa ti još uvijek spavaš, a sad će podne. Ustani, diži se ljepotice imamo puno posla danas." - svukla je ogrtač sa mene poljubivši me lagano u čelo, a zatim odšetala do prozora da pomjeri zastore na prozorima kako bi još više svjetlosti ušlo u sobu.

- "Kakvog posla mama?" -umorno sam upitala.

- "Znaš ti o čemu ja pričam?"

- "A ne, ne i molim te nemoj mi reci da opet moramo razgovarati o istoj temi po hiljaditi put u posljednjih sedam dana. Rekla sam ti već i opet ti kažem, Ne. Ne mogu i neću da se udam za tog čovjeka ni pod koju cijenu. Pobogu majko ja njega ne poznajem, tuđ mi je, a i pored toga ti znaš koliko ja volim Ahmeda. On je moja sadašnjost i budućnost, ne dolazi u obzir da se udam ni za koga osim njega.

- "Kćeri ne budali ti znaš da mi nemamo drugog izbora, a i pored toga odbit ćeš najzgodnijeg i najbogatijeg čovjeka u cijelom gradu a i šire zbog nekog jeftinog radnika koji ti čak ni sada kad imaš ozbiljnog prosca ne nudi brak."

- "Mama molim te, ti znaš da je Ahmed.."

- "Ahmed, pa Ahmed" -bjesno je povikala prekinuvši me. - "Pobogu kćeri jesi li ti tolika budala da mu još uvijek vjeruješ nakon svega što je uradio do sad. Pa zajedno ste gotovo pet godina on još uvijek i ne razmišlja da te zaprosi." -nastavila je.

- "Nije tako mama, razmišlja, pričali smo o tome i oženit će me samo sad nije pravo vrjeme za to."

- "Nikada njemu nije pravo vrjeme. Prvo je bilo čekaj ga dok završi školu, pa dok nađe posao, pa kad je našao posao čekaj da se ustabilizujem da zaradim nešto novca, pa dok pomogne roditeljima, pa nakon svega toga dok promjeni posao nađe bolji, pa porodični problemi, finansijski problemi... Mogu ti do sutra nabrajati sve njegove "razloge" zašto odgađa vaše vjenčanje. Lejla, da je Ahmed želio da budete zajedno ne bi mu bile bitne sve te sitnice kao što tebi nikada nije bilo bitno ima li on novca, posao, kuću ili će te morati živjeti sa njegovim roditeljima u siromaštvu. On bi samo želio da bude sa tobom pa u kakvim god uslovima morali biti bili bi ste zajedno kao što ti to želiš, ali ne on je taj koji je vašu ljubav uvijek stavljao u drugi plan. Ti znaš da ja volim Ahmeda uvijek sam podržavala vašu vezu i do sad ti nikada ništa nisam rekla za udaju iako su se dosta tvojih drugarica koje su puno mlađe od tebe odavno udale. Vjerovala sam u vašu ljubav i bila sam strpljiva čekala sam da dođe vaše vrijeme, ali više ne mogu da čekam." - bolno je izdahnula i sjela na krevet pored mene.

- "Lejla dušo, urazumi se. Ahmed te neće oženiti nastavit će da te zavlači, a ti ljepotice ne možeš više da čekaš. Ne možeš cijeli život da čekaš da njemu situacija bude "pogodna" za vaš brak iako jako dobro znaš da nikad nije i upitno je hoće li ikad biti."- stavila je ruku na moju glavu i nježno ne milovala po kosi. Kad sam bila dijete često je to radila kako bi me utješila dok sam bila tužna ili uplašena.

- "Ali ti ne trebaš više da čekaš ni da tuguješ jer sad imaš priliku da uživaš, da se udaš za savršenog mladića za kojim lude sve djevojke i da postaneš gospođa. Budi razumna Lejla i poslušaj svoju majku, najbolje rješenje za sve je da prihvatiš Muratovu ponudu. Bolju sigurno nećeš dobiti ovo ti je jedinstvena prilika."

- "Kažeš da voliš Ahmeda, ali ti je draži novac Montegregorovih." -napokon sam progovorila.

- "Kako možeš reći takvo nešto ja sam tvoja majka, brinem se za tvoju budućnost. Vidjet ćeš kad budeš imala svoju kćerku, vidjet ćeš kako je teško biti majka, a ja vas imam tri od toga sam samo jednu udomila i ostale ste mi još bas dvije. Ti jako dobro znaš kakva je trenutna situacija sa očevom bankom zbog toga brinem za vašu budućnost." - bijesno je odgovorila.

- "Ahh da, kako bi se to moglo zaboraviti, gospodin Montegregori je jako velikodušan ponudio vam je pomoć da se riješite dugova i spasite bankrota. Voljan vam je dati veliku svotu novca za jednu malu sitnicu da prodate vašu kćerku.Jako pažljivo od njega" - sarkastično sam se nasmijala na što se moja majka još više razbjesnila.

- "Kako se usuđuješ da govoriš tako o meni i o svome ocu. Cjeli smo svoj život posvetili vama, tvoj otac danonoćno radi da bi nam obezbjedio sve ovo što imamo. U njegovom poslu uvijek ima rizika nekada dobijaš, a nekada gubiš sve je to dio biznisa. I to što tvoj otac pokušava da nas spasi propasti projektom u kojem mu pomaže gospodin Montegregori ne znači da te prodajemo njemu i da te više nisam čula da tako govoriš." - naglo je ustala sa kreveta."

- "Ali mama.."

- "Njegova ponuda za brak je nešto najljepše što ti se desilo u životu i trebala bi da budeš sretna i zahvalana na tome jer Bog zna da ostale djevojke maštaju da budu na tvome mjestu. Slušaj me dobro sad djevojko, ja te nikada u životu nisam tjerala da uradiš nešto što ne želiš pa neću ni sad, tvoja je odluka u potpunosti da li želiš da se udaš za Murata ili ne. Ako ne želiš onda čekaj na svog ljubljenog Ahmeda koji do sad nikada ništa nije uradio za tebe da te oženi i budi sretna gledajući nas sve kako propadamo. Uključujući i ovu kuću koju toliko voliš, baš me zanima da li će Ahmed i dalje razmišljati da te oženi kada budeš samo siromašna kćerka propalog bankara, a sam Bog neka se smiluje tvojoj mlađoj sestri po pitanju toga." -krenuvši prema vratima zastala je okrenula se prema meni i oštrim tonom dodala. - "I od sad pa u buduće kad budeš govorila o Muratu Montegregoriju, a pogotovo o svome ocu ima da govoriš sa poštovanjem koje ta dva čovjeka zaslužuju. To neka ti bude jasno mlada damo." - izgovorila je to i izašla zalupivši vrata za sobom, a ja sam ostala preispitujući svoje odluke po ko zna koji put u zadnjih nekoliko dana.
Da li ispravno postupam time što odbijam prosidbu i tako ugrožavam cijelu svoju porodicu. Da li ću moći da živim sa tim da sam pomogla uništenju našeg imena kojeg je moj otac godinama čuvao. Iako mi je još jučer rekao da je na meni da odlučim jer je u pitanju moja budućnost i kakvu god odluku da donesem on će me potpuno podržati i uvijek ce biti uz mene jer ništa na svjetu mu nije važnije od sreće njegove djece, znala sam da nije tako. Ugled je bio jedna od najvažnijih stvari u njegovom životu, uvijek je pazio na to i bio posebno osjetljiv na skandale. On ne bi podnio sramotu bankrota, njegovo srce to ne bi izdržalo, a u posljednje vrijeme kako je posao krenuo nizbrdo njegovo zdravstveno stanje se dosta pogoršalo. Moj otac je godinama ponosno vodio banku koju je nasljedio od djeda, a djed od svog oca koji ju je i osnovao. Bila je to najbolja i do skoro jedina banka u našem gradu, i ta banka je mome ocu značila sve. No, nagle promjene na tržištu uzrokovale su dosta problema i par loših odluka dovele su banku i našu porodicu do bankrota. Bilo je jako teško izvući se iz ove situacije u kojoj smo zapali, možda čak i nemoguće bez podrške Montegregorovih jer su oni vodili sve glavne poslove u gradu, a i šire.

Sva ova situacija ubijala je mog oca i to se itekako vidjelo na njemu iako se on svim silama trudio da sakrije to od drugih pa čak i od nas. Sjetila sam se njegovih tužnih očiju i lažnog osmijeha za vrjeme jučerašnjeg razgovora i njegovog drhtavog glasa na kraju - "Hej, ne daj da tvoja majka svojim pričama utiče na tebe." - rekao mi je. Srce mi se steglo i suze su mi navrle na oči, ja sam mogla spasiti svoga oca jer sam bila ključ za rješenje svih njegovih problema. Sjetila sam se i Ahmedovog hladnog pogleda i njegovog odbojnog držanja za vrjeme našeg razgovora prije neki dan kada sam pokušala objasniti mu situaciju u kojoj se nalazim, bezuspješno. U ušima mi je odjekivao njegov oštar glas - "Ne razmišljaš valjda ozbiljno da se udaš za tog gada, razmisljajaš li? Dovraga, odgovori mi Lejla."

Još sinoć sam obećala da više neću raditi sebi ovo, ali već je bilo prekasno. Vid mi se ponovno zamaglio, a ja sam jecala gušeći se u moru suza osjećajući se potpuno napušteno. Skliznula sam u krevet, zagrlila jastuk i utonula u more očaja.