LENA

"Čestitam Lena." -Moj čudni tamnoputi kolega me dohvati u previše prisan zagrljaj čim kročim na glavni hodnik gdje su ostale kolege čekale svoj red za ispit.

"Hvala Rafael." -Odgovorim dok bezuspješno pokušavam da se izvučem iz njegovog zagrljaja.

"Svaka čast Lena, znala sam da ćeš uspjeti." -Marija mi priđe pružajući mi ruku kako bi me spasila od Rafa.

"Hvala kolegice." -Nasmiješim joj se iskreno dok me ona izvlači iz gužve radoznalih kolega.

"Sad stvarno, hvala ti." -Kažem joj kad se zaustavimo na sred ogromnog predvorja fakulteta.

"Nema na čemu, Rafael umije da bude jako naporan. Rado ću pomoći kad sam tu, ali imaj na umu da je on lovac koji ne ispušta tako lako svoj plijen." -Očima mi pokaže na mjesto odakle nas je skriven iza stuba promatrao. Prije nego i uspijem reagirati uočim ogroman sat koji je pokazivao jedanaest sati. 

"O Bože Marija ja strasno kasnim, moram da idem."

"Gdje?"

"Na posao."

"Ozbiljno, ajde sretno."

"Hvala ti, vidimo se." -Zagrlim je na brzinu i požurim prema izlazu.

Dvorište fakulteta bilo je krcato studentima raznih sfera umjetnosti. Neki od njih užurbani i napeti što je normalno jer je vrijeme ispita, a neki pak nasmijani i veseli. Ja, ja nisam bila ni jedno ni drugo. Zapravo jako sam zbunjena i ni sama ne znam kako se tačno osjećam. Osjećam uzbuđenje i neku novu energiju koju mi ovo mjesto daje a bila mi je potrebna, ali u isto vrijeme osjećam se jako usamljeno i tužno. 

Kako objasniti sve ovo Ajani? Kako joj reći da sam je po prvi puta u životu lagala i to oko nečega ovako velikog? Hoće li me razumjeti? Hoće li me podržati? Šta ako se naljuti na mene? I kako uopće preživjeti dvije godine bez nje?!

Dok bezuspješno pokušavam smisliti kako opravdati svoje postupke najboljoj prijateljici uspijem uhvatiti taksi i uputim se u bolnicu u kojoj trenutno radim jedan od najvećih projekata do sad. Agencija kojoj sam se obratila za studentski posao mi je ponudila da svojim rukama ukrasim dječje bolničke sobe kao i još neke prostorije. Ponuda me na prvu iznenadila i preplašila jer to je jako puno posla za jednu osobu, pogotovo jednu studenticu u stranoj zemlji i iskreno bila sam spremna odbaciti tu ponudi. Moje mišljenje se promijenilo kad sam posjetila te depresivne sive zidove u kojima se dosta ljudi borilo za život, među njima i dosta djece. Iako na prvu nikada nisam bila žena za porodicu i djecu, djeca su oduvijek bila moja slabost. Djeca i životinje, jer to su čiste i tako nevine, potpuno neiskvarene duše koje gledaju ovaj prljavi svijet sasvim drugim očima. 

Kad stignem u bolnicu javim se na recepciju, a zatim uputim prema sobi na kojoj trenutno radim. Dok radim i dalje razmišljam o Ajani i o tome koliko mi zapravo fali. Zamišljam u sebi trenutak kad joj govorim o produženju boravka u Meksiku i njenu reakciju na to. Poznajem je čitav svoj život, znam kako razmišlja i kako reaguje u svemu. Mogu da znam šta misli i prije nego što mi išta kaže ali o ovom slučaju ne znam. Nisam sigurna kako će reagirati, ali ono što znam je da će biti jako ljuta. Ajana nije sva svoja kad je bjesna i toga se najviše plašim. Previše sam daleko da bi mogla utjecati na nju, a moram da joj kažem. Zapravo već je to trebala znati, što više čekam sve je teže.

Otpuhnem umorno i ustanem po još boje koja je stajala uredno složena na kolicima kraj vrata. Dok miješam boje začujem žensko kikoćenje sa hodnika i već znam šta to znači i čemu se tako smješe bez i da pogledam. 

Sve medicinske sestre, glavne sestre, doktorice pa čak i mlađe čistarčice, ma apsolutno sve slobodne i zauzete ženske osobe u ovoj bolnici smješkale su se i topile na pojavu ne baš tako mladog ali vraški zgodnog doktora, specijaliste. 

Visoko i masivno izvajano tijelo dovedeno do savršenstva, široka ramena ukrašena jakim vratom i prelijepim licem. Jaka brada, savršeno pune usne i lijepi zubi palili su ženska tijela dok su nevine svijetlo smeđe okice ukrašene prelijepim dugim trepavicama žarile ženska srca. 

Jednom riječju bio je savršen. Toliko seksipilan i privlačan da bi lako naveo na grijeh, večina bi sve dalo za jednu noć sa njim. Sa druge strane toliko fin i umiljat kao pojava da bi ga svaka poželjela za muža i oca svoje djece. 

Kako sam i sama bila žena nisam odoljela da ne provirim iza vrata i iskoristim priliku da ga odmjerim. Ruku na srce i mene je sama pomisao na njega žarila kako iznutra tako i izvana. Jedan pogled na plavu uniformu koja se činila pretjesnom na njegovim mišićima tjerala je boju u moje obraze. 

Dok je on prolazio žene su ostavljale sve poslove zijevajuci u njega, ali on se ponašao kao da to ne primjećuje. Vjerujem da je bio svjestan svoje pojave ali ga jednostavno nije bilo briga. Kako sam čula bio je potpuno nezainteresiran za cijeli ženski rod i dosad je odbijao svaku ženu koja mu se nabacila.

"Jesi li vidjela guzu na tom čovjeku Lena? Mmmh šta bi ja radila sa tim…"

"Ne želim da znam Maura." -Nasmijala sam se i zatvorila vrata za njom.

Maura, žena koja je upravo ušetala u sobu sa bezobraznim osmijehom na licu bila je glavna medicinska sestra na dječjem odjelu. Četrdesetogodišnja majka dvoje djece i žena koja je duhom i tijelom bila daleko mlađa.

"Nemaš li ti muža kod kuće?" -Zezala sam je.

"Vjeruj mi za komad onog mesa, ostavila bih i rođenu majku, a kamoli tu budalu."

Nasmijale smo se oboje na tu izjavu. Pored njenih šala znala sam da je jako vjerna i posvećena supruga i majka. Žena dobrog i čistog srca, vjernica, dobra domaćica i jako dobra prijateljica. Zavoljela sam je jako brzo i sprijateljila se sa njom uprkos razlici u godinama. Bila sam gost u njenoj kući i upoznala njenu porodicu, mogu reći samo to da je od tad cijenim i volim više.

"Otkud ti ovdje, ovo nije tvoj odjel?" -Upitala sam je.

"Pratila sam ovu hodajuću Božju milost i završila ovdje."

"Ajde ne zezaj."

"Šalim se, rekli su mi da si stigla pa sam ti donijela hranu." -Odgovorila je i pružila mi dvodjelnu plavu kutiju sa toplom hranom.

"Stvarno nisi trebala, sad me sramota."

"Čega da te bude sramota dušo? Učiš i radiš po cijele dane, a živiš na voću."

"Održavam liniju." -Zezala sam se, nekad stvarno nisam imala vremena da jedem.

"Održavaj ti zdravlje. Mlada si i lijepa, tvoja linija je savršena."

Ne znajući šta da kažem samo sam je zagrlila i poljubila u obraz.

"Ajde idem sad, moram da se vratim na posao, ali doći ću da provjerim da li si sve to pojela."

"Hoću, hvala ti Maura."

"Jesi li saznala rezultate ispita?"

"Položila sam."

"Čestitam."

"Častim te, samo da prođe ova frka."

"Samo uči, vidimo se."

Mahnula sam joj i sjela na krevet uživajući u njenoj domaćoj kuhinji. Dok sam jela razmišljala sam kako još ljepše da ukrasim ovu sobu. Maura je uvijek djelovala pozitivno na mene i dva minuta sa njom popravljali su moj dan.

Prijatelji stvarno znače puno u životu…

Čim pomislim na Ajanu njeno ime se pojavi na mom ekranu i javim se odmah jer je nisam čula od sinoć.

"Opa slavljenice pa konačno si se sjetila svoje zaboravljene najbolje drugarice."

"Leno, ajde ne budali kako bih ja tebe mogla da zaboravim.''

"Koliko ja vidim već je davno prošlo podne, a ti se tek sad javljaš."

"Tek sad sam ustala."

"Stuho jedna!"

"More kravo zvala sam te sinoć, nisam ja kriva što ti liježeš kao kokoš u devet. Stvarno si postala dosadna kako mene nema."

"Tu si u pravu, moj društveni život je nula od kako sam došla u Meksiko."

"Šuti, nisam ni ja ništa bolja. Fališ mi Leno, kad se vraćaš? Ja ne mogu više bez tebe. Raspadam se živa, ne mogu da funkcionišem…Ma znaš šta? Ne mogu ni da dišem, ni da jedem, ni da spavam…Ništa ne mogu."

"Naravno da možeš."

"Ne mogu! Vraćaj se odmah, da ja ne bih dolazila po tebe."

"Fališ i ti meni, a sad mi pričaj šta je bilo sinoć na proslavi diplomskog?" -Brzo skrecem sa teme jer ne mogu joj tek tako reći.

"Ne pitaj me...blam!"

"Kakav blam? Jutros sam pregledala štampu i nije ništa izašlo. Šta se desilo?"

Ajana, kao i ja sama, bila je poznata po skandalima koje su prenosile sve Njujorške novine. Od žestokog pijančenja, tuča, sumnjivog društva do uvreda, lažnih skandala... Naravno da su novinari sve preuveličavali, većinu i izmisljali; ali ona i ja smo se vraški trudile da im dajemo materijale za to već godinama. Ajana je bila poznatija po skandalima samo zato što je bila iz moćnije i poznatije porodice nego ja, iako smo oboje pripadale visokom elitnom društvu New Yorka i ponosno nosile titulu 'sramote za porodicu'.

"Nije ništa izašlo."

"Pa šta se desilo?"

"Sjela sam u krilo i poljubila tipa." -Rekla je to kao da je najveće svjetsko zlo na šta sam se ja iskreno nasmijala.

"Pobogu Ajana, koliko si zakukala pomislila sam da si spavala sa nekim bez kondoma, to sto si poljubila nekoga nije ni prvi, a garantujem ni zadnji put."

"Bila sam pijana."

"Vjerujem."

"Nisam vidjela na oči."

"I to ti vjerujem, ali kakve to veze ima? Poljubila si ga, neka si. Je li barem bio kakav komad?"

"Uf ne možeš ni da zamisliš, ali Leno…"

"Šta je više?"

"Nisam smjela to da uradim."

"Ne razumijem te Ajana, nije ti prvi put da poljubiš neznanca."

"On nije neznanac."

"Molim? Ti ga poznaješ?"

"Da."

"Nije valjda kreten od tvoga bivšeg? Koliko ja tebi puta moram da kažem da se kloniš tog idiota?"

"Nije bivši, smiri se." -Smirila me, jer sam poludila sekundu kad sam pomislila na manijaka kojeg zamalo nisam ubila zbog nje.

"Tko je onda?"

"Bolje da ne znaš."

"Ne drami i kaži mi, ne može gore od Marka."

"Može, ovaj je zauzet."

"Onda si stvarno pretjerala, pa jesmo li se dogovorile da nema više otimanja frajera? Nema više osim ako nije baš dobar, u tom slučaju vrijedi te muke." -Nasmijala se po prvi puta od kako me nazvala, a i ja. Zaista sam Ajanu voljela kao sestru i uvijek sam se trudila da je oraspoložim. Njena sreća je i moja, kao i njena tuga; a očito je ovo oko poljupca stvarno potreslo.

"Vidi ako ti se taj lik baš sviđa ja ću da sredim njegovu djevojku, nemoj ništa da brineš."

"Ovu ne možeš da središ, vjeruj mi."

"Naravno da mogu, ti uživaj, a mene pusti da brinem o njoj. Pa za šta služe najbolje prijateljice ako…"

"Leno." -Prekinula me.

"Ko je on Ajana?" -Ton njenog glasa govorio mi je sve, pa sam se uozbiljila.

"Stefanin dečko."

"Koje Stefani?"

"Moje."

"Pričamo o Leovoj zaručnici?"

"Bivšoj zaručnici Lena."

"Ajde ne budali!"

"Ozbiljna sam."

"Nisam znala da je ona nastavila dalje. Pa Leo će biti u većem kaosu kad to sazna nego što je sad. Od kud se on stvorio?"

"Regan Diaz, stvorio se u Africi."

"U Africi? Gdje je ona pobjegla od Lea?"

"Da, Leo je bukvalno uništio tu djevojku. Otišla je tamo da ga preboli, upoznala zgodnog doktora i ja ga poljubim."

"Ne razumijem kako se to dogodilo? I zašto je on to dozvolio."

"Upoznala sam ga na Nikolinom i Maksovom vjenčanju, bio je Stefanina pratnja."

"Koliko se sjećam Stefani je tu noć provela sa Leom?"

"Jeste, ali nešto ima između nje i zgodnog doktora."

"To ti je ona rekla ili si sama umislila??"

"Lena nisi ni svjesna kako čovjek izgleda, ne možeš živjeti sa njim usred Afrike i ne poželjeti ga za sebe pa barem u krevetu."

"Vjerujem da je lijep i zgodan, ali ti si očito zaboravila koliko Stefani zapravo voli Lea."

"Koliko ga je voljela. Volim ga kao brata, ali Reganu po izgledu nije ni do koljena."

"Baš zato što ga voliš i gledaš kao brata i ne vidiš kako on zapravo izgleda. Leno, zvala ga je u sred noći, gotovo je bilo tri ujutru. Koliko ja znam, muški prijatelji se u to vreme ne zovu."

"Pa dobro, o čemu su pričali?"

"Ne znam, ne sećam se."

"Vidiš da je bilo nešto nebitno, jer da je bitno sigurno bi se sećala."

"Ti hoćeš mene da uvjeriš da između njih dvoje nije bilo ništa?"

"Ne, ja samo hoću da ti kažem da dižeš frku bez potrebe. Bolje ti je da pitaš Stefani šta ona tačno osjeća prema njemu."

"Ne mogu to da uradim Leno."

"Zašto?"

"Zašto bih? Taj poljubac je bio samo trenutak slabosti i ništa više. Nije smjelo da se dogodi i neće se ponovit nikad više."

Dok sam je slušala kako priča o tome da je Regan bio čist lapsus i da joj ne znači ništa znala sam da je to čista laž.

Moja Ajana se zaljubila, nikad to ne bi priznala pa čak ni meni, ali ja znam da sam u pravu. Poznavala sam je bolje nego samu sebe, a ovaj momak je pravi pogodak. 

Ne poznajem ga, ali imam jak osjećaj za njega. Druga stvar, Ajani je vrijeme da se uozbilji i konačno stupi u ozbiljnu vezu, jer svi dosad su bili čisti promašaji.

"Shvaćaš Lena, ne zanima me…" -Ponavljala je po nekoliko puta, a ja je nisam više ni slušala.

"Ako je tako onda nemaš šta da se sekiraš, bilo i prošlo."

"Ma krivo mi zbog Stefani."

"Stefani je lavica, ja se ne brinem za nju."

"Misliš da će joj reći nešto?"

"Neće."

"Misliš? Neće misliti o meni svašta što sam mu se onako bacila u naručje?"

"Ne mislim, već znam. I ne, naravno da neće, pa bila si pijana." -Tješila sam je.

"Uh dobro je, zovem te večeras moram da se spremam za porodičnu večeru."

"Uff ajde, neka je sa srećom. Ja idem nazad na posao."

"Ajde, volim tee!"

"I ja tebe."

Od kad se to Ajana Keringen plaši šta će netko misliti o njoj??

Moja prijateljica se zaljubila, a ja se smijem kao budala dok gledam našu sliku na pozadini svog ekrana.

Stvarno mi fali...

_______________________

Evo konačno smo se i mi nakanile da počnemo ponovno sa prijateljicama.

Nadam se da Vam se poglavlje sviđa i da ćemo uspjeti da završimo ovu priču barem približno dobro kao Sestre. 

Iako je to jako teško, da ne kažem nemoguće 😜. 

Sestre su nenadmašive, barem po meni!

Uživajte u ostatku dana, lijep pozdrav!💋

Dream_Nela